Kada vidimo keramičku šolju, prvo što privlači pažnju nije njen oblik, stil ili telo, već glazura koja prekriva površinu keramičke šolje. Ako na površini keramičke čaše nema glazure, bojim se da će, bez obzira koliko je lijep oblik ili novi stil, ona izgubiti čar keramičke čaše. Iako kažemo da je keramika umjetnost vatre, djelovanjem vatre su nastale razne promjene, ali se uglavnom glazura promijenila u vatri.
Glazura i blank se takođe proizvode od kamena ili zemlje. Razlika između njega i blanka je u tome što se lakše topi u vatri. Kada snaga vatre u peći učini da se zalogaj polutopi, sirovina glazure se potpuno topi u tečno stanje. Kada se ohladi, tečnost se stvrdne u čašu, što je glazura.
Međutim, kada se glazura nanese na površinu keramičke šolje, ona se veoma razlikuje od stakla. Jer kada se glazura topi, ona stupa u interakciju s tijelom artikla i formira međusloj koji postepeno prelazi iz sinteriranog tijela u staklasti vanjski dio glazure. Iako je debljina sloja glazure obično samo 1~3 posto debljine zelenog tijela ukupno, to će snažno promijeniti termičku stabilnost, dielektričnu čvrstoću i kemijsku stabilnost proizvoda, kao i mnoga druga svojstva.
